Foto: EVIDENTNO.BA
U vremenu kada sjećanja sve češće pokušavaju ušutkati, a istina se stavlja na iskušenje zaborava, jedna srednjoškolka iz Bihaća odlučila je da svojim djelom tiho, ali snažno progovori.
Lamija Halilić, učenica Srednje medicinske škole, ove godine je odlučila da 11. juli ne prođe u tišini. U znak sjećanja na genocid u Srebrenici, svojim rukama izrađivala je Cvijet Srebrenice – simbol boli, istine i dostojanstva – i poklanjala ga drugima. Nije ga prodavala, nije željela zaraditi ni marku. Željela je, kako kaže, „da svako ko nosi ovaj cvijet zna da je on darovan iz srca, u ime onih kojih više nema“.
“Vidjela sam da se cvijet prodaje. Osjetila sam da sjećanje ne smije imati cijenu. Poželjela sam da taj simbol ne bude predmet kupovine, već dar sjećanja,” kazala je Lamija tiho, ali odlučno.
Lamijina gesta nije samo simbol, već i čistotoća namjere jedne djevojke koja nije zaboravila.
Srebrenica – 30 godina poslije
Ove godine navršava se 30 godina od genocida u Srebrenici, jednog od najmračnijih trenutaka moderne evropske historije. U julu 1995. godine, u zaštićenoj zoni UN-a, više od 8.372 muškarca i dječaka brutalno je ubijeno. Majke su ostale bez sinova, supruge bez muževa, djeca bez očeva. Danas, bijeli nišani u Potočarima stoje kao tihi svjedoci nepravde koja još uvijek nije do kraja dobila ime.
Cvijet Srebrenice, koji Lamija pravi i poklanja, nosi snažnu simboliku:
– 11 bijelih latica za 11. juli, simbol nevinosti i čistoće žrtava
– Zelena sredina kao simbol nade, života i istine
Jedan cvijet, jedno sjećanje, jedno veliko srce
U vremenu koje često zaboravlja prave vrijednosti, Lamijin čin je više od gesta – to je lekcija. O dostojanstvu. O suosjećanju. O hrabrosti da se istina čuva ne kroz buku, već kroz tihe, iskrene poteze.
U očima svijeta, Lamija Halilić je samo srednjoškolka. Ali u očima onih koji razumiju snagu simbolike i važnost sjećanja – ona je primjer. Primjer kako nova generacija ne zaboravlja, ne šuti, i ne prodaje ono što se čuva srcem.
