Foto: Klix
Novi podaci rovera Perseverance američke svemirske agencije NASA-e otkrili su složeni ugljik u dvije marsovske muljevite stijene pronađene u krateru Jezero na Marsu, na istoj lokaciji gdje su ranije otkriveni dokazi mogućeg drevnog života.
Robotski istraživači pretražuju Mars u potrazi za dokazima života još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada su landeri Viking, prema jednoj hipotezi, možda pronašli pa čak i uništili tragove života.
Od 2021. godine, najnoviji rover američke svemirske agencije NASA-e pod nazivom Perseverance na Crvenoj planeti, istražuje područje drevnog jezera, a to je krater Jezero.
Isklesan iz marsovskog pejzaža udarom meteorita, krater Jezero je nekada imao ogromno vodeno tijelo i riječnu deltu prije oko 3,7 milijardi godina, kada je Mars možda bio plavi, vodeni svijet poput Zemlje.
Smatra se da je ovo jezero postojalo mnogo miliona godina, što je potencijalno omogućilo da se različiti molekuli, uključujući one koje su donijeli tokovi magme iz Marsove unutrašnjosti, formiraju kao hemijski prekursori života.
Sada istraživači u novoj studiji opisuju kako su koristili instrument SHERLOC na roveru Perseverance da ispitaju neke intrigantno složene ugljikove spojeve zarobljene u stijenama kratera Jezero.
Ono što su pronašli je zapanjujuće.
“Detekcija makromolekularnog ugljika na površini stijene ‘Cheyava Falls’, koja je očišćena od prašine, ali inače nepripremljena, predstavlja najpliće otkrivanje organske materije na površini Marsa”, rekao je za ScienceAlert Kyle Uckert, astrobiolog i naučnik za instrumente u NASA-inom Laboratoriju za mlazni pogon.
“To sugeriše da su ovi organski spojevi možda relativno nedavno izloženi ili su bili zaštićeni mineralima sa fotoprotektivnim svojstvima”, kazao je on.
Istraživači su otkrili ovaj makromolekularni ugljik (MMC) u dvije stijene u izdanku Bright Angel u dolini Neretva Vallis, riječnom kanalu koji je napajao zapadnu deltu kratera Jezero.
Jedna od tih stijena je muljevita stijena Cheyava Falls, koja sadrži intrigantne mrlje nalik leopardu, koje su pokrenule rasprave o njihovom mogućem biološkom porijeklu.
Ovaj MMC se nadopunjuje s drugim intrigantnim spojevima u stijenama, uključujući karbonate, sulfate i fosfate, koji mogu pružiti ključne sastojke za gradivne blokove života kakvog poznajemo.
Pronalaženje muljevitih stijena bogatih organskim materijama više od 3.500 kilometara od onih koje je Curiosity otkrio u Gale krateru, sugeriše da su i uslovi i materijali potrebni za život možda bili rasprostranjeni na Marsu prije milijardi godina.
Osim toga, čini se da je MMC analiziran u ovom radu generalno složeniji od drugih organskih molekula pronađenih na Marsu, poput alkana nedavno otkrivenih u muljevitoj stijeni Cumberland.
Istraživači su također uporedili spektralna svojstva uzorka, dobijena Raman mapiranjem, s onima drugih poznatih spojeva, uključujući meteoritske i zemaljske uzorke.
“Koristeći Raman G-pojas MMC-a, utvrdili smo da je to amorfni ugljik. Položaj vrha G-pojasa i širina su slični različitim tipovima amorfnog ugljika, uključujući biotičke i abiotičke izvore”, rekla je Ashley Murphy, geolog iz Instituta za planetarnu nauku u SAD-u.
Te sličnosti su svakako intrigantne. Na Zemlji, bitumenski ugalj, rožnac i mikrobioliti povezani su s biološkim procesima. Međutim, Murphy je napomenula da se zbog korištenih metoda i preklapanja spektra referentnih uzoraka “ne može koristiti G-pojas da se pripiše MMC detektovan SHERLOC-om bilo kojem jedinstvenom izvoru ugljika ili okruženju”.
Drugim riječima, istraživači ne znaju odakle su marsovski MMC-ovi došli i također ne tvrde da oni predstavljaju marsovski život.
“Prisustvo organske materije na Marsu ne znači nužno biološke procese. Rover Perseverance nije u mogućnosti da procijeni da li organska jedinjenja potiču iz bioloških ili abiotičkih procesa. Ne možemo tvrditi da je biologija igrala bilo kakvu ulogu u organskom ugljiku opisanom u ovoj studiji”, objasnio je Uckert.
Iako se MMC ovdje ne može pripisati nijednom specifičnom mehanizmu nastanka, istraživači su predstavili nekoliko mogućih porijekla.
Možda je na Mars dospio putem međuplanetarnih čestica prašine ili unutar meteorita. S druge strane, možda je nastao in situ kroz abiotičke procese, poput vulkanskih, elektrohemijskih ili hidrotermalnih sila koje djeluju na stijene.
Naravno, to također znači da trenutni rad ne može isključiti najuzbudljiviju mogućnost, odnosno in situ biološku sintezu.
Utvrđivanje izvora ovih zanimljivih organskih spojeva zahtijevat će visokoosjetljivu analizu koja se može obaviti samo na Zemlji pa će organizovanje misije povratka marsovskih uzoraka biti ključno.
Zbog toga, obilje marsovskih organskih spojeva predstavlja “cliffhanger” univerzalnih razmjera.
Ako bismo na kraju mogli reći da je život postojao na barem dvije planete u našem malom kutku kosmosa, onda bi možda mogao nastati i drugdje u svemiru.
Međutim, u svemiru koji je toliko ogroman i raznolik, ko zna kako bi ti tragovi života mogli izgledati ili hoćemo li doživjeti da ih ikada vidimo.
