Foto: Kolaž
Bašar al-Asad je sirijski predsjednik čija je politička karijera prešla dramatičan put od medicinske specijalizacije u Londonu do autoritarnog vođe optuženog za ratne zločine. Život ovog kontroverznog lidera obilježili su prijelomni trenuci, a možda je najvažniji bio onaj koji se dogodio hiljadama kilometara daleko od Sirije – smrt njegovog starijeg brata Basela u automobilskoj nesreći 1994. godine. Tim je trenutkom Bašar al-Asad, koji je tada studirao oftalmologiju, postao ključni kandidat za nasljednika svog oca, Hafeza al-Asada, dugogodišnjeg predsjednika Sirije.
Bašarov dolazak na vlast u 34. godini dogodio se 2000. godine, ubrzo nakon smrti njegovog oca, koji je na čelu zemlje bio gotovo tri desetljeća. Iako je njegov predsjednički mandat na početku obećavao reforme i modernizaciju, brzo je postalo jasno da Bašar nasljeđuje autoritarne metode svog oca. U početku je izazvao nadu među Sirijcima zbog govora o demokratizaciji i transparentnosti, no već u 2001. godini počela je represija, a opozicioni lideri su bili uhićeni.
Veći dio svog političkog života Bašar al-Asad posvetio je jačanju vlasti i održavanju stabilnosti u zemlji. Međutim, njegov režim postao je sve brutalniji, a tokom građanskog rata koji je izbio 2011. godine, Sirija je bila pogođena strašnim nasiljem, ratnim zločinima i napadima kemijskim oružjem. Sirijski konflikt, u kojem je poginulo stotine hiljada ljudi i više od 12 miliona ljudi je raseljeno, nije pokazivao znakove smirivanja, a Asad je postao simbol brutalne represije.
Dok je rat zahvatio čitavu zemlju, Asad je dobio pomoć od svojih saveznika – Irana, Rusije i Hezbollaha – što mu je omogućilo da povrati kontrolu nad ključnim teritorijama. U međuvremenu, međunarodni pritisak na njega bio je ogroman, a iako je postigao vojnu pobjedu, Sirija je ostala uništena, a ekonomija gotovo u potpunosti uništena.
Iako je Asad preživio mnoge političke i vojne izazove, njegova pozicija postala je sve nestabilnija. U 2023. godini, Sirija je bila ponovno primljena u Arapsku ligu, a zemljama je omogućeno ponovno otvaranje ambasada u Damasku. Međutim, u decembru 2024. godine, situacija je iznenada eskalirala. Pobunjeničke snage su preuzele Alepo, a Damask je pao u ruke opozicije. Asadov pad s vlasti postao je izgledan, jer je pobjegao iz glavnog grada, čime je označen mogući kraj 24-godišnje vladavine sirijskog predsjednika.
