Foto: Kolaž
U srcu Bihaća, na trgu Džemaludina Čauševića, smjestila se jedinstvena džamija koja je svojim izgledom i historijom postala simbol spajanja različitih kultura i religija. Fethija džamija, poznata i kao “Bosanska Aja Sofija”, nije samo arhitektonsko čudo, već i spomenik na turbulentnu prošlost grada i naroda koji su ga oblikovali.
Ova džamija, čija je gradnja započela još 1266. godine, izvorno je bila crkva posvećena sv. Anti Padovanskom. Njen gotički stil, rijedak u islamskoj arhitekturi, svjedoči o vremenima kada su različite religije i kulture koegzistirale u Bihaću. Gotički zvonik, osmerougaonog oblika, bio je jedno od najsvježijih arhitektonskih rješenja svog vremena. Iako je munara srušena 1863. godine zbog dotrajalosti, unutrašnjost džamije i dalje oduzima dah posjetiocima, ponosno noseći tragove svoje prošlosti.
Kroz stoljeća, Bihać je bio svjedok mnogih promjena, a ova džamija je promijenila svoju funkciju 1592. godine, kada su osmanske trupe pod vodstvom Hasana-paše Predojevića zauzele grad. Crkva sv. Ante Padovanskog tada je pretvorena u džamiju, što je bila česta praksa u osmanskom periodu. Džamija je tada dobila ime Fethija, što znači “osvojena”, a ova promjena ostala je zabilježena u historiji grada.
Fethija džamija ne samo da svjedoči o historijskim preokretima, već je i arhitektonski fenomen. Unutrašnje dimenzije objekta, sa dužinom od 20,80 metara i širinom od 9,13 metara, savršeno su usklađene za obavljanje molitve, dok su izduženi prozori u gotičkom stilu jedinstveni za džamije u Bosni i Hercegovini. Ova jedinstvena arhitektonska rješenja nisu samo estetski dojam, već su oblikovala kasniji razvoj džamija u Krajini.
Nema sumnje da je Fethija džamija, i danas, prava atrakcija za posjetitelje Bihaća. Osim što fascinira svojim izgledom, njena historija čini je još interesantnijom. Svako kamenje, svaki natpis na njenim zidovima pričaju priču o vladavinama, ratovima, obnovama i duhovnim promjenama kroz koje je prošla. Džamija ima dva natpisa, jedan koji datira iz perioda sultana Abdul-Aziz-hana, koji je dao obnoviti munaru u 19. stoljeću, te drugi koji svjedoči o potpunoj obnovi objekta 1894. godine.
Za Bihaćane, Fethija džamija nije samo vjerski objekt; ona je simbol njihove bogate prošlosti, spajanja kultura i naroda, i neizostavni dio identiteta grada. Mnogi putnici i turisti, pa i migranti, zaustave se da uživaju u njenoj ljepoti, diveći se ovom arhitektonskom remek-djelu koje, i danas, podsjeća na to da Bihać ima nešto što nijedan drugi grad u Bosni i Hercegovini ne može ponuditi – svoju “Bosansku Aja Sofiju”.
Tako Fethija, svjedok vremena i promjena, i dalje stoički stoji u srcu Bihaća, čuvajući svoju priču, svoj kamen i svoju dušu.
