Foto: Screenshot
Kada se studenti ponovo okupe na ulicama kako bi tražili promjene, teško je izbjeći usporedbe sa studentskim protestima iz 1968. godine. Tada je Josip Broz Tito održao govor koji i danas izaziva snažne reakcije i ponovo postaje viralni hit na društvenim mrežama. Njegove riječi, u kojima je priznao greške vlasti i iznio podršku studentskim zahtjevima, ostale su zapamćene kao simbol političkog dijaloga koji je bio daleko od današnje političke stvarnosti.
Studenti 1968. godine, suočeni s lošom ekonomskom situacijom, nezaposlenošću i nesigurnom budućnošću, odlučili su se boriti za svoja prava, izlazeći na ulice u velikom broju. Tada su protesti postali ne samo ključni trenutak u Jugoslaviji, nego i važan moment u širem europskom kontekstu. Šest decenija kasnije, današnji studenti ponovno izlaze sličnim povodima: nezadovoljstvom zbog sistema i korupcije.
Iako bi današnji političari, poput Aleksandra Vučića, teško spomenuli bilo što slično onome što je Tito izgovorio u svom govoru, njegova poruka iz 1968. godine ostaje relevantna i danas. Tito je tada priznao greške vlasti, govoreći o tome kako su mnogi studenti bili zanemareni i kako su ih vlasti smatrale samo učenicima, a ne budućim aktivnim članovima društva. “Veliki broj, 90 procenata studenata je poštena omladina o kojoj mi nismo vodili dovoljno računa,” rekao je Tito, dodajući da su vlasti zaboravile “čovjeka” u cijelom tom procesu.
Njegova priznanja nisu se zaustavila samo na pitanju zanemarivanja mladih – Tito je također ukazao na unutarnje slabosti vlasti koje su dovele do studentskih nemira. Umjesto da traži krivicu u vanjskim utjecajima, Tito je govorio o problemima unutar sistema, što je bilo ne samo politički hrabro, već i izuzetno rijetko u odnosu na današnje političko okruženje.
Nakon njegova govora, studenti su smatrali da su postigli svoje ciljeve i povukli se s ulica, iako su kasnije neki od vođa protesta bili procesuirani i suočeni s represijom. Tito je time pokazao da je bio spreman saslušati i razumjeti nezadovoljstvo mladih, barem na deklarativnoj razini, dok su današnji političari često skloni ignorirati i omalovažavati mlade koji traže promjene.
Iako su prošle skoro 60 godina, Tito ostaje primjer političara koji je znao priznati vlastite slabosti i otvoreno razgovarati s onima koji su tražili bolju budućnost. U današnjoj eri, kada političari izbjegavaju dijalog i odgovornost, njegov govor iz 1968. godine ponovno postaje svijetla točka u političkom diskursu, koja nas podsjeća na važnost slušanja i razumijevanja glasova mladih.
