Foto: EVIDENTNO.BA
Noćas nas čeka onaj trenutak u godini kada vrijeme naizgled izmiče kontroli – ljetno računanje vremena počinje, a kazaljke se sa dva pomjeraju na tri sata. Dok mnogi ovu promjenu dočekuju s blagom zbunjenošću i pitanjem “Zašto opet?”, priča o ljetnom računanju vremena mnogo je složenija nego što se čini.
Iako je ideja o pomjeranju sata često povezana s Benjaminom Franklinom, istina je nešto drugačija. Franklin je 1784. godine u satiričnom pismu jednom pariškom časopisu predložio ranije ustajanje kako bi se uštedjelo na vosku za svijeće. Ipak, njegova zamisao nije imala praktičnu težinu – radilo se više o šali nego o ozbiljnoj inicijativi.
Prava kampanja za pomjeranje sata stigla je tek početkom 20. stoljeća, kada je britanski građevinar William Willet pokušao uvjeriti parlament da produži dnevno svjetlo tokom ljeta. Willetova ideja nije naišla na podršku, ali nije ni zaboravljena.
Prvi konkretan korak napravio je kanadski grad Thunder Bay 1908. godine, koji je uveo praksu ljetnog računanja vremena kako bi očuvao dnevnu svjetlost u zimskim mjesecima. Godinu dana kasnije, Njemačka je, tokom Prvog svjetskog rata, prva uvela ovu praksu na državnom nivou, s ciljem uštede energije.
Od tada se ljetno računanje vremena proširilo svijetom, ali i izazvalo brojne polemike. Nekada su ga zagovarali kao način produženja radnog dana i uštede energije, ali sve češće se ističu negativne strane. Naučnici upozoravaju na poremećaje spavanja i neefikasnost u stvarnim energetskim uštedama, dok građani svakog proljeća i jeseni postavljaju isto pitanje – zašto uopšte pomjeramo sat?
Dok se debatira o ukidanju ove prakse, ne zaboravimo – noćas pomjeramo kazaljke unaprijed!
