Foto: Screenshot/TikTok
Tamo gdje inače odjekuju koraci košarkaških legendi, ovog puta zaigralo je – bosansko kolo.
United Center, dom slavnih Chicago Bullsa, bio je mjesto na kojem su članovi Kulturno-umjetničkog društva „Bosna“ iz Chicaga predstavili Bosnu i Hercegovinu na način koji se ne zaboravlja. Nisu ih pratili zvižduci publike ni zviždaljke sudija – već aplauzi, osmijesi i ritam koji dira dušu.
Pod reflektorima dvorane, uz muziku snimljenu u Tuzli pod budnim okom sevdalije Džihada Polića i dirigenta Dragana Divjaka, njih stotinu – djevojaka i mladića – ispričalo je svoju priču. Priču o porijeklu, ponosu, o ljubavi prema zemlji iz koje potiču.
Nastup koji je pripreman više od pola godine rezultat je predanog rada i vizije koju su osmislile i vodile Elma Frzina, Edina Sivac, Merima Musić i Šejla Pirić. One su zajedno sa svojom ekipom pokazale da domovina nije samo geografski pojam – ona je osjećaj koji se nosi u srcu, bez obzira na to koliko hiljada kilometara daleko bila.
Na parketu gdje su nastupali Michael Jordan i Derrick Rose, tog dana je, barem na trenutak, kolo bilo važnije od trojke, a zvuci bosanske muzike glasniji od bilo kakvog semafora. Bio je to trenutak koji nije mjerljiv poenima, ali ostaje upisan u kolektivno pamćenje naše dijaspore – kao pobjeda kulture, tradicije i identiteta.
Jer, kada kolo zaigra tamo gdje to niko ne očekuje – znaš da si učinio nešto veliko.
