Foto: Screenshot/YT
Tužioci u Milanu pokrenuli su istragu o Italijanima koji su, navodno, dali ogromne sume novca srpskim snagama kako bi tokom opsade Sarajeva za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini mogli da budu “vikend snajperisti” koji ubijaju građane zabave radi. Još morbidniji je detalj da je postojao cjenovnik za različite kategorije stanovništva. Istraga je otvorena na osnovu prijave italijanskog novinara i pisca Ecija Gavacenija (Ezi Gavazzeni), koji je nakon godina istraživanja predao dokumente i svjedočanstva milanskom tužilaštvu.
O ovoj temi snimljen je i dokumentarni film „Sarajevo safari“ 2022. godine koji je izazvao toliko interesa, rasprava, osporavanja, prijetnji i najava sankcija i prije nego su gledaoci i “kritičari” film i vidjeli.
Morbidna priča
Bivši obavještajac Armije RBiH Edin Subašić za „Avaz“ je govorio o ovom slučaju i kako je uopće saznao za to.
– Ja sam bio u analitici Vojno-obavještajne službe Armije RBiH u Sarajevu i dobio sam zadatak koji je moj šef smatrao specifičnim i nevojničkim. Dakle, informacija je bila da je zarobljeni jedan srpski dobrovoljac koji je u intervjuu rađenom s njim na pitanje kako i s kim je došao u Sarajevo kazao da je došao u autobusu s još jednom grupom dobrovoljaca i pet stranaca, Italijana. Jedan od njih mu je rekao da dolazi da puca iz snajpera za novac – započinje priču Subašić.
Tad je bio običaj, dodaje, da dobrovoljci i razni plaćenici dolaze i rade, dakle pucaju i ubijaju za neku dnevnicu koja im se plaćala, međutim, specifično je bilo to što je stranac rekao da on plaća na Grbavici pripadnicima vojske RS da bi ga pustili na nebodere kako bi mogao pucati po Sarajevu.
– Tada smo prvi put saznali da to postoji u Sarajevu. Nije to novi fenomen, to je jedna morbina priča koja prati sve ratove. Sad se to, vjerovatno, dešava u Ukrajini i u Gazi. Jednostavno su to mjesta na koja dolaze takvi ljudi.
Tada smo imali saradnju s obavještajcima iz UNPROFORA, svaki kontingent je imao svoja obavještajna odjeljenja. Mi smo njima rekli da to postoji kako bi se nešto poduzelo da to prestane, što su oni primili k znanju i nakon izvjesnog vremena obavijestili da je to prekinuto i riješeno – prisjeća se Subašić.
To je bilo početkom 1994. godina, rat je još trajao i smatrajući da je problem zaista riješen, vojska se nastavila baviti drugim problemima.
– Jako često me pitaju i uglavnom nemam odgovor zašto nisam prije o tome govorio. Jer je vrlo mali broj oficira u to vrijeme bio uključen u taj zadatak. Svi su bili svjesni da se s Grbavice puca snajperom po Sarajevu, ali ko puca? Da li su to redovni snajperisti iz srpskih jedinica ili neki plaćenici? Taj problem je tada riješen i zatvoren, međutim, onda je došao producent „Ars Medie“ Franci Zajc iz Ljubljane i raspitivao se po Sarajevu ko zna nešto o tome, jer bi oni snimali dokumentarni film. Tako su došli do mene i ta njihova inicijativa da snime dokumentarac podsjetila me na taj slučaj, tako da sam tada prvi put pričao šta se dešavao – objasnio je Subašić.
Poziv iz Milana
Tadašnja gradonačelnica Benjamina Karić je podnijela prijavu Tužilaštvu BiH nakon što je saznala za snajperiste, međutim, ništa o tom pitanju nije poduzeto. Istraga je pokrenuta u Milanu, ali Subašić smatra da naše Tužilaštvo u ladicama čuva puno teže slučajeve i ratne zločine u ladicama i ne istražuje ih, što je posljedica političkog utjecaja na pravosuđe.
– Ne znam da li će sve ovo uroditi plodom, ali za očekivati je, logički i ljudski, da će ovaj proces u Milanu podstaknuti naše pravosuđe da se i oni zabave tim. Ne znam do kakvog rezultata će moći ili htjeti doći ali recimo sa ovom istragom prestaje priča da su safari snajperisti nečija izmišljotina kako bi se bacila ljaga na čitav srpski narod, svi znaju te floskule. Kad se desi zločin i treba se istražiti, onda je to odmah napad na čitav narod. Ne, tu se radi samo o procesu pojedinih grupa i organizacije koja je učestvovala u prihvatanju stranih snajperista i naplaćivanju te usluge za taj jedan morbidni hobi. Očekujem da će tužilac iz Milana putem mogućnosti međunarodne i pravne pomoći tražiti neke podatke, tražiti svjedoke i dokaze iz Sarajeva, što je logičan slijed. Isto tako očekujem poziv tužioca iz Milana da svjedočim u toj istrazi. Ja ću se staviti na raspolaganje da dam onoliko koliko znam – kazao je Subašić.
Na koncu, ispada da je to trajalo dugo, tri godine, svaki vikend je dolazila grupa, podatak koji je Subašić čuo iz istraživanja Gavacenija, jeste da se radi o otprilike 200 ljudi koji su dolazili u vikend turama. I taj broj kada se zaokruži nije realan, nego je neka procjena.
– Ne bih komentarisao nove podatke o identitetima osoba, ali ne radi se više o NN izvršiocima, došlo se do nekih imena, a o koliko i o kome se radi, to ćemo drugom prilikom. Jedina dobra stvar u ovome je da ratni zločin ne zastarijeva, tako da ovim ubicama, organizatorima i svima ostalima možemo poželjeti da požive dovoljno dugo da ih pravda stigne – poručio je Subašić.
Pozitivno iznenađenje
Osim Italijana, kao vikend snajperisti spominju se i Amerikanci, Kanađani i Rusi. Postavlja se pitanje da li će i te zemlje pokrenuti istragu?
– Mene je italijansko pravosuđe iznenadilo pozitivno, prvo jer baveći se ovim problemom ja sam na kraju shvatio da su oni znali za to dosta davno, a ne znam iz kojih razloga nisu poduzimali nikakve mjere. Da li će na osnovu ovoga i ostale zemlje, čiji se lovci, snajperisti spominju, pokrenuti to pitanje, to je do njih. A što se tiče Italije, ovo je velika stvar, jer se radi o tome da prvi put neka zemlja Evropske unije istražuje vlastite državljane zbog ratnog zločina u BiH – kazao je Subašić.
