Foto: Kolaž
Dinamo je u srijedu navečer na Maksimiru pretrpio težak poraz od Borussije Dortmund, koja je pobijedila rezultatom 3:0 u utakmici Lige prvaka. Time su Modri ostali na sedam osvojenih bodova i trenutno se nalaze na 23. mjestu na jedinstvenoj ljestvici, bez ikakvih izgleda za daljnje napredovanje u natjecanju.
Utakmica nije pružila mnogo razloga za pamćenje, osim što je jasno pokazala razliku u kvaliteti između domaćina i gostiju. Borussia Dortmund, aktualni viceprvak Europe, nadigrala je osakaćeni Dinamo koji nije mogao parirati ni na jednoj razini. Trener Nenad Bjelica odlučio se za vrlo defenzivan pristup, postavljajući momčad bez klasičnog napadača, a na terenu su od prve minute bili jedino vezni igrači, što je rezultiralo neučinkovitom igrom prema naprijed.
Sastav koji je Bjelica izveo na teren nikada prije nije viđen u historiji kluba. Uz petorku u zadnjoj liniji (Ristovski, KTC, Torrente, Bernauer, Pierre-Gabriel), na sredini terena su se našli Rog, Pavić, Kačavenda, Stojković i Baturina, a napad je bio potpuno izostavljen. Takav defenzivni raspored jasno ukazuje na Bjelicin plan – zadržati 0:0 što je duže moguće, a jedini mogući cilj bio je minimalizirati štetu protiv jednog od najjačih europskih klubova.
Međutim, ovaj plan imao je veliku manu – apsolutni nedostatak napadačkog plana. Bez mogućnosti za kontru, Dinamo je potpuno zakazao u završnoj fazi igre. U prvom poluvremenu, nije bilo nijednog napadača u protivničkom šesnaestercu, a napadi su se svodili na soliranje pojedinaca poput Baturine i Stojkovića. Iako su obojica pokazali individualni talent, nisu imali s kim kombinirati, pa su se napadi često završavali bez ozbiljnijih prijetnji.
Najbliže golu Dinamo je bio kada je Baturina, koristeći svoju vještinu, prošao nekoliko igrača Borussije, ali u ključnom trenutku nije imao nikakvu podršku. Pokušaji Ristovskog i Pierre-Gabriela da pridruže napadu bili su preslabi, a Borussia je jednostavno brzo neutralizirala svaki pokušaj. Na kraju, Borussija je povela u 42. minuti zahvaljujući pogotku Gittensa, a u drugom poluvremenu brzo su povećali vodstvo, čime je utakmica bila odlučena.
Tek tada, kada je bilo jasno da Dinamo nema nikakvih šansi, u igru su ušli ofenzivci Kulenović, Pjaca, Hoxha i Špikić, ali to je bilo prekasno za bilo kakav preokret. Bjelica je, svjestan poraza, odlučio mijenjati pristup i u igru ubacio ofenzivce, ali ovaj potez bio je više rezultat frustracije nego strateške odluke. Nije postojala jasno definirana strategija napada, a Dinamo je ponovno izgledao bespomoćno prema naprijed.
S obzirom na oslabljeni sastav, koji je bio bez nekoliko ključnih igrača, Dinamo se može opravdavati manjkom kvalitete, ali pitanje koje ostaje je: može li se doista igrati nogomet bez ikakvog plana za postizanje gola? Iako su svi svjesni snage Borussije, teško je opravdati taktiku koja nije pokazivala nijednu ambiciju prema naprijed. Dinamo je ušao u utakmicu s minimalnim rizikom, ali i bez bilo kakve želje za postizanjem gola, što je na kraju rezultiralo porazom bez borbe.
S druge strane, Dinamo je ipak imao nekoliko pozitivnih trenutaka. Iako je poraz bio neizbježan, Danijel Zagorac je ponovno dokazao svoju kvalitetu i obranio nekoliko odličnih udaraca, čime je spriječio još veći poraz. On je, uz svesrdnu pomoć navijača, koji su 90 minuta stvarali odličnu atmosferu na Maksimiru, bio jedan od rijetkih svijetlih trenutaka ove utakmice.
Na kraju, teško je reći da je Dinamo “hrabro pao”, jer nije bilo nikakve borbe niti napadačke ambicije. Dinamo je pao bez ispaljenog metka, a pitanje koje se nameće je što su Modri zapravo željeli postići s ovakvom igrom. Na kraju, poraz je samo još jedan podsjetnik na razliku u kvaliteti između kluba poput Borussije i trenutačnog Dinama, ali i na nužnost promjena u pristupu ako se želi napraviti bilo kakav napredak.
