Foto: Bitka na Sutjesci
Krajem januara 1942. godine, poslije borbenih djelovanja na Pjenovcu i Bijelim Vodama, Prva proleterska brigada se na Romaniji našla opkoljena jakim njemačkim snagama.
Štab Prve proleterske brigade održao je savjetovanje u selu Sirijevićima. Trenutna situacija ocijenjena je kao vrlo nepovoljna po brigadu: ofanziva neprijatelja sa više strana; naglo osipanje domaćih ustaničkih snaga; brigada, i to nepotpuna (njen četvrti i šesti bataljon, već su bili napustili ovu teritoriju i nalazili se na planini Jahorini u pratnji Vrhovnog štaba), ostala je u planini zametena snijegom do pojasa.
Donešena je odluka o izvršenju opasnog, ali jedino mogućeg pokreta. Trebalo je proći pored Sarajeva, preko Igmana, prema oslobođenoj Foči.
Na marš je krenula kolona od 500 boraca i to 25. januara. Za dva dana su došli u Sarajevsko polje. Najteži dio je bio početak uspona na Igman. Prelaz preko Igmana je izveden noću između 27. i 28. januara, po dubokom snijegu i velikoj hladnoći.
Taj marš postaje legenda, a četrdeset teško promrzlih boraca prebačeno je na liječenje u Foču, gdje su podnijeli nadljudske bolove amputiranja promrzlih dijelova tijela bez narkoze. U Bolnici ( u zgradi Doma zdravlja ) liječena su 172 borca Prve proleterske brigade – “Igmanci”, od čega 41 sa vrlo teškim povredama – smrzotinama, trinaestorica “Igmanaca” izgubilo je od četiri do deset prstiju na nogama, a 22 su izgubili prste na jednoj nozi.
Bez anestezije i bez seruma, oskudnom hirurškom opremom, ljekari su “Igmancima” sjekli dijelove tijela, a između ostalog, amputirali 224 promrzla prsta. Bez jauka borci su ostajali bez nogu i prstiju i umirali kao junaci.
Na organizovanju “Igmanske bolnice” najviše su radili ljekari : Dr Gojko Nikolić, Dr Žarko Mikić, Dr Borislav Božović, Dr Dejan Popović. Narod Foče je prihvatio teške ranjenike i pomogao koliko je mogao.
Bez obzira na vrijeme u kojem danas živimo i kako ko gleda na narodnooslobodilačku borbu kroz prizmu religije, neophodno je sjećati se heroja koji su se žrtvovali za narode s vjerom da stvaraju bolji svijet, heroja u vremenu koje je najsvijetlija tačka naše historije bez obzira na današnji revizionizam i bez obzira na područje gdje danas živjeli.
