Foto: Ilustracija
Politička scena Republike Srpske ponovo je uzavrela – ali ne zbog prijedloga zakona ili reformskih inicijativa, već zbog otvorenih prijetnji, zapaljenih automobila i retorike koja više podsjeća na kriminalni obračun nego na parlamentarnu raspravu.
Na posljednjoj sjednici Narodne skupštine RS-a, javnost je svjedočila brutalnim prijetnjama koje su dolazile s najviših entitetskih funkcija. Predsjednik Narodne skupštine Nenad Stevandić poručio je da “ih sve treba pobiti”, misleći na opoziciju, dok je premijer Radovan Višković uputio direktnu prijetnju Nebojši Vukanoviću, simulirajući udarac šakom i poručivši mu:
“Kad isključiš telefon, vratit ću ti u čelo.”
Nekoliko sati nakon ove sjednice, u Trebinju je izgorio automobil Nebojše Vukanovića. Uzroci požara još nisu službeno utvrđeni, ali sumnje su već usmjerene prema političkim protivnicima. Vukanović je odmah reagirao, sazvavši konferenciju za medije, na kojoj je otvoreno optužio vlast za progon i pokušaj zastrašivanja.
“Ovo je čist fašizam i logičan epilog svega što proživljavamo. Prije desetak dana podnio sam prijavu protiv Dodika i saradnika zbog ugrožavanja sigurnosti, a sada i protiv Viškovića, Rankića i Stevandića. Ovo više ne liči na skupštinu, već na kriminalnu organizaciju,” rekao je Vukanović.
Politička scena kao bojno polje
Već duže vrijeme Narodna skupština RS-a nije mjesto konstruktivnih rasprava, već poprište otvorenih uvreda, prijetnji i fizičkih sukoba. Predsjednik RS-a Milorad Dodik u više navrata je izjavio da je MUP RS-a spreman “braniti” entitetske funkcionere, a nakon najavljenih saslušanja u Sudu BiH, priča o pravnoj državi u BiH sve više djeluje kao fikcija.
SIPA je već procijenila da bi privođenje Dodika, Viškovića i Stevandića moglo biti visokorizično, dok se u javnosti sve češće spominje mogućnost da EUFOR bude uključen u zaštitu pravosudnih institucija.
Ono što ostaje iza svih ovih dešavanja jeste neizvjesnost. Koliko daleko može otići politička kriza prije nego što eskalira u nešto još ozbiljnije? Ako institucije ne budu radile svoj posao, odgovor na to pitanje mogli bi dati upravo oni koji su do sada bili meta prijetnji.
