Foto: Ilustracija
Bliži se Bajram, a kuće širom Bihaća i okolice pretvaraju se u prave male fabrike sreće i mirisa. Na stolovima se nižu tepsije baklave, tufahija i, naravno, nezaobilaznih hurmašica. Domaćice su već uveliko u punom gasu – čiste, ribaju, peglaju i, naravno, kuhaju. Jer, zna se – Bajram bez mirisa tek pečenih hurmašica nije pravi Bajram.
Ali, kao što tradicija nalaže, uvijek se nađe jedna tepsija koja jednostavno – izgori. I to ne bilo koja, već ona za koju su domaćice uložile sav svoj trud, precizno mjerenje sastojaka i neizostavno pravilo: „Samo da mi ove uspiju, pa nek sve drugo propadne!“
Nakon što su danima čistile sve od poda do plafona, presložile svaki ormarić i presijale 17 kilograma brašna, domaćice su konačno dočekale trenutak da se posvete glavnom izazovu – hurmašicama. Umiješeno je tijesto, oblikovane su savršene hurmašice s onom karakterističnom udubinom na sredini, a sirup se hladi na prozoru. Sve ide po planu – sve dok telefon ne zazvoni.
Jedna prijateljica zove s pitanjem: „Jesi li čula za onu novu baklavu s kikirikijem? Kažu da je hit!“ Domaćica, u zanosu razgovora i razmjene recepata, zaboravi na sat i miris pečenog pretvara se u miris ugljenisane katastrofe. Hurmašice su žrtvovane u ime novog recepta!
U tom trenutku, kroz kuću se širi poznata panika – prozori se otvaraju, dim se raspršuje, a domaćica, očiju punih tuge, pogleda u svoje izgorele slatke nade. Komšije se prave da nisu ništa primijetile, a ukućani oprezno tapšu po ramenu: „Biće bolje iduće godine, mama.“
I dok se domaćica hrabro suočava s porazom i traži preostale sastojke za novu turu, svi znamo da je jedina prava utjeha – porcija baklave koja je, srećom, preživjela ovu bajramsku dramu.
Za sve domaćice koje se ovog Bajrama bore s neposlušnim pećnicama, šaljemo podršku i savjet: ključ je u tajmingu – i u gašenju telefona kad hurmašice uđu u pećnicu!
Sretan Bajram svima – uz nadu da će sve hurmašice uspjeti iz prve!
