Foto: Kolaž
Godine 1494. 6. novembra, rođen je Sulejman Veličanstveni, jedan od najpoznatijih i najutjecajnijih vladara u historiji Osmanskog Carstva. Iako nije rođen u prijestolnici Istanbulu, već u dalekom Trapezuntu na obali Crnog mora, njegov uspon na tron oblikovao je sudbinu carstva. Naime, njegov otac, Selim I., bio je namjesnik Trapezuntskog ejaleta, a carstvom je tada vladao njegov djed, sultan Bajezit II. Sulejman je postao sultan nakon smrti svog oca 1520. godine.
Njegovo vladanje obilježeno je značajnim vojnim uspjesima i teritorijalnim širenjima. Nedugo nakon dolaska na vlast, Sulejman objavljuje rat Ugarsko-hrvatskoj državi. Godine 1521. osvojio je strateški važan Beograd, koji je prethodno bio neuspio cilj njegovog djeda, sultana Mehmeda II. Ovaj uspjeh otvorio je put za daljnje osvajanje i konsolidaciju moći Osmanskog Carstva u Europi. Pet godina kasnije, u Mohačkoj bitci 1526. godine, Osmanlije su uništili ugarsku vojsku, a ugarsko-hrvatski kralj Ludovik II. poginuo je u boju, čime je država prestala postojati, a mjesto Ugarske zauzeli su Habsburžani.
Sulejman je potom nastavio proširivati teritorij carstva u Europi, Aziji i Africi. U 1529. godini, osmanske trupe prvi put su opsjele Beč, ali su bili prisiljeni prekinuti opsadu zbog iznenadnog početka zime. Unatoč tome, Austrija je bila prisiljena plaćati danak Osmanskom carstvu. U sljedećim godinama, Sulejman je nastavio s vojnom ekspanzijom: 1534. godine osvojio je Mezopotamiju s Bagdadom, 1534. Azerbejdžan, 1540. godine dijelove Dalmacije, a 1547. i velike dijelove Jemena. Također, osmanske snage osvojile su Libiju, Tunis i Alžir. Iako je 1565. godine pretrpio poraz u bitci za Maltu, osmanska vojska nastavila je širenje.
Sulejmanova smrt 1566. godine dogodila se tijekom opsade Sigeta, koju je branio hrvatski vladar Nikola Šubić Zrinski. Odluka o povlačenju donijeta je na njegovoj smrtnoj postelji kako bi se izbjegao politički kaos. Sulejman je imao osmero djece, od kojih je petoro bilo rođeno s njegovom zakonitom suprugom Hürrem, a četvero s Sultanijom Mahidevran. Njegov nasljednik postao je sin Selim II., a nakon njegove smrti, Osmansko Carstvo nastavilo je biti velika sila, iako je u njegovoj vladavini postiglo svoj vrhunac.
Tijekom njegovog vladanja, Sulejman je postavio temelje za daljnje vojne i političke uspjehe, ali i za jačanje kulture i prava unutar carstva. Njegov „Kanun“ ili Zakonodavni kod, prema kojem je poznat, postavio je norme za vladavinu i pravdu u carstvu, čime je utjecao na kasniji razvoj osmanskog pravnog sistema. Također, za vrijeme njegovog vladanja, započeli su značajni diplomatski odnosi s europskim državama. Godine 1526. potpisana je prva tzv. “kapitulacija” s Francuskom, kojom je dogovorena slobodna trgovina, a Francuskoj je preneseno pravo sudbene vlasti nad njenim građanima na teritoriju Osmanskog Carstva.
Sulejmanova ostavština i dalje je snažno prisutna, a njegov život i vladavina ostali su duboko ukorijenjeni u historiji ne samo Osmanskog Carstva, već i u historiji Europe i svijeta.
