Foto: Kolaž
Na zapadnoj obali Finske, nedaleko od nuklearne elektrane Olkiluoto, nalazi se jedno od najnevjerojatnijih i najopasnijih mjesta na svijetu – odlagalište istrošenog nuklearnog goriva Onkalo. Ovaj podzemni kompleks, čije ime u prijevodu znači “mala špilja” ili “šupljina”, ne samo da je geološko čudo, već i sigurnosni izazov za buduće generacije. Kada je završena njegova izgradnja, Onkalo će biti prva dugoročna lokacija za odlaganje nuklearnog otpada u svijetu. Planirano je da postrojenje bude operativno do 2026. godine, a potpuno napušteno do 2100. godine, kada će prestati s radom. No, zanimljivost ovog odlagališta leži u činjenici da će biti zakopano duboko u zemlju, daleko od ljudskih ruku, i pristup ovom kompleksu bit će zabranjen za nevjerojatnih 100.000 godina.
Svijet podzemnih tunela i nuklearnog otpada
Podzemni kompleks Onkalo smješten je čak 437 metara ispod površine zemlje, a da bi se do njega došlo, potrebno je prijeći 4,5 kilometra vijugavog tunela, koji je dovoljno širok samo za jedan automobil. Novinarka BBC-ja, Erika Benke, imala je priliku ući u ovaj neobičan svijet i opisati ga. Na putu prema samom odlagalištu, posjetitelji primjećuju znakove koji pokazuju koliko su daleko od površine, a uski tunel počinje se spuštati prema najdubljim dijelovima podzemlja.
Kada se kanisteri s nuklearnim gorivom počnu skladištiti u ovom posebnom kompleksu, oni će se dizalom spuštati do svojih konačnih odredišta – okomitih rupa koje će služiti kao grobnice za radioaktivni otpad. Robotska vozila potom će ih premještati do svojih “vječnih” odredišta. Mjesto je tamno i vlažno, s golim kamenim zidovima koji svjetlucaju pod svjetlom svjetiljki, a pod je neravan i blatan. Čitava lokacija odiše osjećajem opasnosti, a posjetiteljima je jasno da ovo nije prostor u kojem bi se ljudi smjeli zadržavati.
Sigurnost i kontroverze
Iako je izgradnja Onkala bila skupa – koštala je nevjerojatnih milijardu eura – mnogi su ovu lokaciju pohvalili, uključujući Međunarodnu agenciju za atomsku energiju (IAEA). Rafael Mariano Grossi, glavni direktor IAEA-e, posjetio je Onkalo 2020. godine i komentirao: “Svi su znali za ideju o geološkom odlagalištu visokoradioaktivnog nuklearnog otpada, ali Finska je to učinila.” Ipak, unatoč pohvalama, izgradnja ovog kompleksa izazvala je kontroverze zbog visoke cijene, dugotrajnog procesa izgradnje i zabrinutosti zbog sigurnosti.
Iako bi pristup Onkalu u budućnosti trebao biti ograničen, njegova izgradnja i operativnost ostavit će dubok trag u povijesti nuklearne energije i geološkog inženjeringa. Mjesto koje će u budućnosti biti potpuno izvan dosega ljudi, bit će arhiviran podsjetnik na pokušaje čovječanstva da sigurno skladišti opasni otpad, s nadom da će i sljedeće generacije cijeniti njegovu važnost.
Na kraju, Onkalo predstavlja ne samo sigurnosnu strategiju za nuklearni otpad, već i fascinantnu priču o tome kako će svijet izgledati za 100.000 godina, kada će ovaj podzemni kompleks ostati nepromijenjen, i možda, samo možda, postati svetište ljudskog napora za očuvanje planete.
