Foto: Facebook
„Postoje oni koji razumiju i ne prestaju čitati svoj vlastiti tekst. Oni su najdragocjeniji i najrjeđi.“
Tim riječima, jednim od njegovih najprepoznatljivijih misli, jučer se Bosna i Hercegovina oprastila od Irfana Horozovića — pisca čije je djelo ostavilo dubok trag na savremenu bosanskohercegovačku književnost.
Irfan Horozović preminuo je 2. decembra 2025. godine u Sarajevu, u 78. godini života. Rođen je 27. aprila 1947. u Banjoj Luci, gradu u kojem je završio osnovnu školu i gimnaziju, prije nego što će svoje književno sazrijevanje nastaviti u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je komparativnu književnost i južnoslavenske jezike i književnosti — upravo tamo započinje njegov ozbiljniji i cjelovit književni rad.
Komemoracija i posljednji ispraćaj
Komemoracija Irfanu Horozoviću održana je u ponedjeljak, 8. decembra, u 10:30 sati u Narodnom pozorištu Sarajevo, u organizaciji Bošnjačke zajednice kulture, Društva pisaca BiH i PEN centra BiH — institucija kojima je pripadao i kojima je dao ogroman doprinos.
Dženaza i ukop obavljeni su istog dana u 13:30 sati na Gradskom groblju „Bare“ u Sarajevu.
Na komemoraciji je istaknuto da je Horozović bio pisac koji je književnost „male zemlje i maloga jezika činio velikom i svjetskom“, te da njegov odlazak predstavlja gubitak koji nadilazi okvire domaće književnosti.
Djelo koje je oblikovalo moderne tokove književnosti
Horozovićev opus broji više od četrdeset knjiga — od romana, pripovijedaka i eseja, do drama, poezije i literature za djecu. Bio je i urednik, novinar, scenarist, kulturni radnik, jedan od onih autora koji su neprestano istraživali, tražili nove puteve i forme izraza.
Među njegovim najzapaženijim djelima nalaze se:
Talhe ili Šedrvanski vrt (1972) — knjiga s kojom počinje njegov prepoznatljivi književni rukopis,
Imotski kadija,
William Shakespeare u Dar es Salaamu,
Psi od vjetra,
brojni eseji i zbirke priča kojima je stvarao originalan, poetičan, nekad magijski, nekad realističan, ali uvijek duboko promišljen svijet.
Za svoj rad nagrađen je najznačajnijim bosanskohercegovačkim književnim priznanjima, među kojima su i nagrada „Meša Selimović“, nagrada „Veselin Masleša“, nagrada Udruženja književnika BiH, te nagrada „25. novembar“ za životno djelo.
Pisac koji je nosio svoj zavičaj, ali i svoje puteve
Iako je veći dio života proveo izvan rodne Banje Luke, Horozovićev zavičaj bio je stalno prisutan u njegovim djelima — kao prostor pamćenja, nostalgije, ličnog i kolektivnog gubitka, ali i prostor literarne obnove.
Njegova književnost pripada modernizmu i postmodernizmu, ali prije svega pripada ljudima: onima koji traže, onima koji sumnjaju, onima koji čitaju i prepoznaju sebe u njegovim rečenicama.
Odlaskom Irfana Horozovića ostala je tišina jednog velikog glasa — ali i neizbrisiv trag riječi koje nastavljaju živjeti.
I kao što je sam napisao, postoje oni koji razumiju i ne prestaju čitati svoj vlastiti tekst.
Horozović je bio jedan od njih.
I zato će se njegovo djelo čitati još dugo.
Erna Mušić Kličić
