Vi mijenjate Vaše mišljenje, mi Vas samo informišemo.

Politička kvantna fizika: Kako RS istovremeno ne priznaje i priznaje Schmidta

Foto: Kolaž

Od početka svog mandata vlasti Republike Srpske, predvođene Miloradom Dodikom, negiraju legitimitet Christiana Schmidta kao visokog predstavnika. Retorika koja ga osporava nije jenjavala – od grubih uvreda do kategoričkog odbacivanja njegovih odluka. No, u posljednjim potezima iz Banjaluke nazire se paradoksalan obrt – vlasti RS-a od Schmidta sada traže povlačenje zakona koje, prema njihovim tvrdnjama, nikada nisu ni imali pravnu snagu.

Predsjednik Narodne skupštine RS-a, Nenad Stevandić, izjavio je 21. marta da je NSRS spremna povući određene zakone – ali samo ako Schmidt učini isto. Taj uslovni refleks političkog nadmudrivanja podsjeća na ranije situacije, poput one kada je Miroslav Lajčak pod pritiscima iz RS-a bio primoran povući odluku o načinu glasanja u Vijeću ministara. Stevandić je čak otvoreno zaprijetio eskalacijom situacije ako Schmidt ne postupi na isti način.

Još zanimljiviji nastavak stigao je 24. marta, kada je SNSD poslao pismo europarlamentarcima. I dok su se u njemu držali uobičajene retorike negiranja Schmidta i njegovih odluka, istovremeno su kao jedino rješenje za izlazak iz krize naveli – njegovo povlačenje zakona.

Ovakav zahtjev otvara logičku dilemu: ako Schmidt nema legitimitet i njegove odluke nemaju pravnu snagu u RS-u, zašto bi onda njihovo ukidanje imalo ikakav značaj? Ako ne postoji, kako može poništiti ono što ne postoji?

Ovo političko paradoksalno stanje podsjeća na kvantni eksperiment Schrödingerove mačke – Schmidt je istovremeno i nepostojeći i ključan faktor u pregovorima. Njegove odluke su nelegalne, ali su ipak prepreka koju treba ukloniti.

Ovakva kontradiktorna taktika nije slučajna. Ona RS-u omogućava da se istovremeno drži narativa o suverenosti i istovremeno otvori prostor za političku trgovinu s međunarodnim akterima. Time se pokušava osigurati da dio onoga što je protivpravno preuzeto od državnih institucija ostane u rukama vlasti RS-a.

I dok se politički vrh RS-a trudi balansirati između negiranja i korištenja Schmidta kao pregovaračkog argumenta, ostaje ključno pitanje – koliko dugo se može održavati ova dvostruka stvarnost?