Foto: Arhiva
Na današnji dan, 10. decembra 1961. godine, Ivo Andrić je postao prvi dobitnik Nobelove nagrade za književnost sa prostora bivše Jugoslavije. Ova prestižna nagrada dodijeljena mu je za njegovo najpoznatije djelo, roman Na Drini ćuprija, koje je ostavilo dubok trag u svjetskoj literaturi i postalo simbol bosanskohercegovačke književnosti.
Svečana dodjela nagrada održana je u Stokholmu, u dvorani Koncertne palate Švedske akademije, a Andriću je nagradu uručio dr. Anders Esterlling, član Švedske akademije. Na ovoj istorijskoj svečanosti, Andrić je održao govor pod nazivom “O priči i pričanju”, u kojem je naglasio važnost književnosti i kulture u malim, ali značajnim zemljama.
Andrićev govor – o književnosti i odgovornosti pripovjedača
U svom govoru, Andrić je istaknuo da, iako njegova domovina nije velika, ona je zemlja koja se, kroz veliku posvećenost i napor, bori da nadoknadi sve ono što joj je burna prošlost uskratila. On je napomenuo da je Nobelovo priznanje, koje je dobio, bacilo “snop svjetlosti” na književnost njegove zemlje i ukazalo svijetu na napore koji se ulažu u kulturni razvoj, naročito u trenutku kada je bosanskohercegovačka književnost postajala prepoznatljiva na svjetskoj sceni.
Andrić je naglasio da nije važno da li pripovjedač opisuje prošlost, sadašnjost ili se upušta u futurističke predikcije; suština svake priče je duh kojim je ona ispričana. Istakao je da je svaka priča oblikovana unutrašnjom potrebom pisca, njegovim naslijeđem, sklonostima i snagom izraza, te da svaki pisac snosi moralnu odgovornost za ono što piše.
On je također naglasio da je važno da priče koje se danas pričaju ne budu zatrovane mržnjom, već da budu pokretane ljubavlju i vođene širinom i vedrinom slobodnog ljudskog duha. Ovaj apel o slobodi izražavanja, ljubavi i odgovornosti književnosti ostaje i danas relevantan.
Ivo Andrić i darivanje Nobelove nagrade za bibliotekarstvo
Iako je Nobelovu nagradu primio kao priznanje za svoj literarni rad, Ivo Andrić je odlučio da veliki dio novčane nagrade pokloni za unapređenje bibliotekarstva u Bosni i Hercegovini. U pismu upućenom Savjetu za kulturu Bosne i Hercegovine 17. maja 1962. godine, Andrić je obavijestio javnost o svojoj odluci da 50% iznosa Nobelove nagrade donira za unapređenje narodnih biblioteka u Bosni i Hercegovini. Kasnije je poklonio i ostatak novca sa istim ciljem, ostavljajući trajni pečat na kulturološki razvoj svog kraja.
Ivo Andrić nije bio samo veliki pisac, već i filantrop koji je vjerovao u moć knjiga i obrazovanja. Njegova posvećenost književnosti i kulturi Bosni i Hercegovini dokaz je njegove duboke ljubavi prema domovini i njenoj kulturnoj baštini.
Značaj Andrićeve nagrade
Andrićev dobitak Nobelove nagrade bio je trenutak velikog ponosa za Bosnu i Hercegovinu, ali i za bivšu Jugoslaviju. On je svojim djelom, dubokim razumijevanjem ljudskih sudbina i teških historijskih okolnosti, zaslužio mjesto među najvećim svjetskim piscima. Na Drini ćuprija, roman koji se bavi temama mostova, sudbina i istorije, postao je klasik, a Andrić je zauzeo svoje mjesto u panteonu velikih evropskih pisaca.
Danas, više od šest decenija nakon što je primio Nobelovu nagradu, Ivo Andrić ostaje simbol književne snage, intelektualne dubine i kulturnog bogatstva. Na njegovu čast, Bosna i Hercegovina i dalje čuva njegovu baštinu, a njegovo djelo nastavlja inspirisati nove generacije.
