Foto: Facebook
U organizaciji UN Women BiH, uz podršku Ambasade Italije i Gender Centra FBiH, sinoć je u Bihaću održana panel diskusija o femicidu, koja je okupila stručnjake i zainteresovane građane na temu nasilja prema ženama. Diskusija je bila prilika da se razmijene stavovi, razjasne ključna pitanja i pokrene dijalog o važnosti prevencije i edukacije u borbi protiv femicida. Na panelu su učestvovale profesorice s Pedagoškog fakulteta Univerziteta u Bihaću, Almira Džanić i Šeherzada Džafić, zajedno sa studenticom Selmom Toromanović, koja je svojim istraživačkim radom doprinijela razumijevanju fenomena femicida, naročito kroz prizmu ginokritike.
“Posebno se zahvaljujemo organizatorima i UN Women BiH što su nas pozvali da učestvujemo, kao i studentici Selmi Toromanović koja ne samo da je uzela aktivno učešće u diskusiji nego je obavila istraživanje na ovu temu. Ovaj događaj je bio još jedan korak ka osvještavanju zajednice o ozbiljnosti problema femicida, kao i nužnosti kontinuiranog obrazovanja i prevencije nasilja prema ženama.” – izjavila je prof. Džafić za EVIDENTNO.BA.
Nakon panela, uslijedila je projekcija filma “Uvijek postoji sutra” – najgledanijeg talijanskog filma svih vremena. Film, režiran od strane Paole Cortellesi, koja je ujedno i glavna glumica, premijerno je prikazan u Rimu, a brzo je stekao međunarodnu slavu i postao globalni fenomen. Smješten u Rim 1940-ih godina, film prati život kućanice Delije, koja živi pod dominacijom nasilnog muža i svakodnevno se bori da preživi i izdržava svoju porodicu. Njezina hrabrost dolazi do izražaja kroz akciju skrivanja novca za školovanje najstarije kćerke, dok istovremeno krije svoju borbu unutar obiteljskih okvira. Delijina sudbina se mijenja kada dobije misteriozno pismo koje će u konačnici oblikovati sudbinu žena širom svijeta.
Film je ostavio dubok utisak na sve prisutne, a posebno se izdvaja crno-bijela tehnika snimanja, pažljiv odabir muzike, kostimografija, kao i nostalgični ton koji stvara atmosferu vremena u kojem je radnja smještena. Kritike su ga opisale kao “čistu umjetnost” i “katarzičnu poeziju”.
